Ništa čudno ako u gustišu sokolačke šume ovih dana čujete lugarsku dreku. Nemojte se zaprepastiti čak ni onda kada priđete lugarima i razaznate ono oko čega galame. Zapravo, oni nisu pravi lugari a filmsku frazu „kamera, klapa, akcija“ vrište na sav glas jer već deseti put ponavljaju snimanje jednog te istog skeča. Ne mogu od smijeha - ni sami ne vjeruju da snimaju prvu romanijsku telenovelu. Najglasniji među glumcima je i najodgovorniji u projektu. Prije snimanja serije „Ratovi Brenti" u kojoj glumi šumara Velju sikiricu, Uncle Chen je na youtube kanalu stekao status najperspektivnijeg underground repera iz Republike Srpske.
Da li je popisivač imao problema da pronađe Velju sikiricu u sokolačkim šumama?
Nije, tad sam bio kući na odmoru, gledao kako Mića i Neđo režu građu. Slabo se više u šumu zalazi, šumar Ratomir postavio kamere za video nadzor na svaku drugu omaru.
Sva tri imena su važeća. U suštini, Uncle Chen i Velja Sikirica je jedan te isti čovjek, samo što u pjesmama preovladava Uncle Chen, a u seriji Velja Sikirica. Uglavnom, to je to od imena.
Što se tiče Rusije, taj podatak je i mene iznenadio. Nedgje sam pročitao da neko posjeduje video snimak mene kako radim na nekom ruskom gradilištu da bih zaradio pare za opremu. Naravno, to nije tačno. Ja sam magistar teologije i radim u Foči kao honorarac, već oko četiri godine (što je zakonski nemoguće, ali dešava se u našem društvu). U Rusiji nikada nisam bio, većinom sam na relaciji Sokolac-Foča.
Pa, čitava fora oko imena je nastala iz moje ljubavi prema Dalekom istoku, prvenstveno prema Kini i Japanu. Kad sam se počeo baviti hip hopom, trebalo je da smislim neko „umjetničko“ ime. Pošto se veliki broj repera loži na mafiju, gangstere i slične stvari, odlučio sam da ime mora posjedovati i dalekoistočni i gangsta kvalitet. Tako je nastalo Uncle Chen, tj. Ujka Čen. Naime, „Chen“ je nastalo na osnovu nekoliko kineskih filmskih i muzičkih zvijezda, a ono „Uncle“ na osnovu činjenice da se u skoro svim kineskim mafijaškim filmovima šef mafije zove „uncle taj i taj“, npr. „uncle Cho“, „uncle Han“, „uncle Lee“, itd. Tako je ispalo „Uncle Chen“. E, sada, tematika pjesama je malo komplikovana. Nikada nisam volio repere koji u svim pjesmama smaraju o teškom životu, ulici, izgubljenim ljubavima, itd. Jednostavno, svi o tome repuju. Ja sam želio napraviti nešto drugačije i opredijelio sam se za humorističku verziju hip hopa. Budući da svi crpe inspiraciju iz svog okruženja, tako sam uradio i ja. Ne želim, pak, reći da su svi ljudi iz mog okruženja kao likovi iz pjesama, to bi bilo krivljenje istine. Ipak, mnogo je seljaka (u mentalnom smislu) koji odudaraju i, prosto rečeno, izazivaju da budu opjevani. Ponekad „šljegnu“ sa sela da popiju po pivu u gradu, pa mi daju inspiraciju da napravim pjesmu. Većinom nastojim prikazati pojedine loše strane tog mentaliteta u cilju da se iste izbrišu, mada je to težak, dugotrajan i mukotrpan proces. Napredak se, ipak, primjećuje. Do prije par godina me sugrađani i nisu baš previše gotivili, ali smo sada u izuzetno dobrim odnosima, što se vidi i u seriji Ratovi Brenti. Prije samo dvije godine ne bih ni sanjao da na Sokocu mogu okupiti tako brojnu ekipu za snimanje kakvu sam imao u drugoj sezoni serijala.
Albumi su, naravno, isprva bili zaštekani u tajnim folderima, da neko ne bi čuo to što snimam. Kasnije sam se usudio pustiti nekoliko pjesama mojim drugarima i, kada sam vidio da im je smiješna sama tema i način njene obrade, a ne pjesma kao pjesma ili ja kao neko ko se „ofira“, ohrabrio sam se i pustio pjesme u javnost. Ljudima se sviđa, a meni je drago da im mogu staviti osmijeh na lice u ovom odvratnom okruženju u kojem smo prinuđeni da životarimo. Inače, pjesme snimam u stanu, na kompjuteru. Nemam studio i nemam neku mnogo skupu opremu. Sve je skromno, ali se ne bunim. Niko me nikada nije pitao za kvalitet snimka, već svi slušaju tekst. To mi je drago.
Pjesma o Dodiku (Brate Mile) je nastala davno. Ne sjećam se čak ni povoda za pisanje, ali sam siguran da je veliku ulogu u njenom nastanku imala jedna moja imitacija našeg predsjednika. Dakle, ništa lično. Iskreno, nisam simpatizer nijedne stranke i ne želim da se bavim politikom. Političari mi, generalno, nisu zanimljivi. Ne volim ljude koji se drugima nameću kao najvažniji u okruženju. Za mene je mnogo važniji moj najbolji prijatelj od bilo kog premijera ili predsjednika stranke. Ako se u pjesmama nazire neka kritika, onda je to kritika predrasuda koje vladaju i haraju našim društvom. Politika je samo jedan činilac tog lošeg stanja. Meni, pak, mnogo više smeta jadno stanje obrazovnog sistema, jer je zadatak škole da stvara intelektualno i moralno zdrave ljude, a ne ljude koji nabubaju udžbenik radi ocjene, pa sve zaborave za dan-dva. Profesorski kadar u našoj zemlji je, dobrim dijelom, polupismen i nezainteresovan za to što radi. Najlakše je okriviti đake da ne uče, a rijetko ko se zapita da li u tome ima udjela i sam nastavnik, koji svojim lošim ili mlakim primjerom ne daje prijeko potrebnog povoda djeci da se zainteresuju za to što uče u školama. Za to vrijeme, kvalitetni i inteligentni ljudi se nalaze na radnim mjestima koja ne priliče njihovom visokom obrazovanju, ili uopšte nemaju posao. To stanje će biti prikazano u sljedećoj sezoni Ratova Brenti, što će mi biti izuzetno drago, jer se i sam nalazim u čudnom radnom statusu.
Inspiraciju mi daju zanimljivi pojedinci, priče koje čujem od drugara sa Sokoca, gluposti koje mi same od sebe padnu na pamet, itd. Što se tiče smisla za humor na Romaniji, ja sam se uvijek divio njihovoj iskrenosti, spremnosti za šalu u najgorim životnim trenucima i, prije svega, zlata vrijednoj spremnosti Romaninaca da se našale na sopstveni račun. Mislim da je u tome tajna dobrog humora: ako se rugaš drugima i sebe predstavljaš kao nekoga ko ima pravo da druge ismijava, ispašćeš kreten, a ne komičar; s druge strane, ako se prvenstveno šališ na svoj račun, ljudi će moći da se zbliže sa tobom, da se pronađu u tvojoj priči i da radosno prihvate šalu i na svoj račun. Zbog toga u pjesmama rijetko govorim u bilo kom licu osim u prvom; ti događaji se dešavaju MENI, a ne nekome koga želim da ismijem. Slično je i sa serijom Ratovi Brenti. Pretpostavljam da je u tome caka.
Da, 90% mojih pjesama su obrade stranih hitova ili, bolje reći, parodije na njih. Na primjer, pjesma o krajiškom načinu ispijanja piva na instrumental od The Bloodhound Gang, ili pjesma o brenti na instrumental od Pitbulla - mora biti nenormalno samo po sebi. Zbog toga sebe prvenstveno definišem kao parodičara, a ne kao repera. Reper mi je nekako usko, pošto u muzičkom stvaralaštvu nisam striktno vezan za hip hop. Trenutno skupljam instrumentale za sljedeći muzički projekat, ako se nađe vremena da ga završim, pa će biti još obrada.
Bankai Senbonzakura Kageyoshi je fraza koju koristi lik Kuchiki Byakuya iz mange/anime Bleach. Inače, veliki sam fan anima. Dakle, kada se Kuchiki Byakuya tuče sa nekim, on uzme svoj mač i, da tako kažem, prizove veoma zeznutu moć riječima Bankai Senbonzakura Kageyoshi. Prosto rečeno, to znači „sad si donji". Preneseno u kontekst hip hopa, to bi značilo nešto tipa „sad ću da razvalim matricu“. Nije osmišljeno kao nešto agresivno, ali mi se sviđa ideja.
Najbolje pjesme po mom izboru. . . to je već teže. Ako moram izdvojiti pet, onda ću izdvojiti onih pet koje su se publici najviše dopale: Garagan Style, Mrkao sam Milojkovu ženu, Frka u Žljebovima, Vamzemaljci i Rokalj. To je, ovako, istorijski, od početka do kraja. Ima ih mnogo koje su ljudi rado slušali, pa se izvinjavam ako sam ispustio neku koju bilo ko smatra boljom od, recimo, Rokalja.
OK, neke detalje o Ratovima Brenti si već otkrio. Otkud ideja za snimanje web telenovele?
Ratovi Brenti su nastali već u pjesmama. Odavno su se pominjali likovi kao Velja Sikirica, roka Neđo, Mića Prcojević, Drago, itd. Isprva sam snimao audio verziju Ratova Brenti, ali to nikada nisam objavio na netu. Nakon toga smo ja, Momir i Bašo sjedili, pili kafu i pričali kako bi bilo dobro da napravimo neki video klip na osnovu toga, pa smo napravili kao neki trailer za seriju i objavili ga na YT-u u ljeto 2012. godine. Početkom 2013. godine je napravljena prva epizoda, a zatim kompletna prva sezona od tri epizode. Ovoga ljeta je urađen film "Ratovi Brenti: Novakovo Blago" i druga sezona serije, takođe od tri epizode. Inače, ja sam se bavio dramom i filmom još od 2001. godine, kada sam upisao Bogosloviju u Foči. Tu smo oformili dramsku sekciju i uradili oko 20 humorističkih predstava. Tokom 2010. smo snimili film Serbian Ninja, a 2011. je snimljen i Serbian Ninja 2. U ljeto 2012. smo snimili dječiji film Crvenkapa za crkvenu opštinu na Sokocu. Ratovi Brenti su, dakle, nastali poslije tih početnih projekata koji nisu predstavljani na internetu.
Kasandra je, nažalost, imala obaveze oko unučadi, pa je morala izostati sa snimanja, a inače je trebalo da glumi Veljinu ženu Velu.
U seriji ljudi zapravo prvi put Ujka Čena vide uživo u akciji. Dvije sezone serije, jedan film - šta je dalje u planu? Koliki vam je budžet?
Da, to je prvi put da je šira publika vidjela moje lice. Trebalo je hrabrosti, ali postoji dobra podrška od meni bliskih ljudi koji su, u većini slučajeva, veći optimisti od mene po pitanju budućnosti serijala. Budžet nemamo, niti smo ga ikada imali. Čitavi Ratovi Brenti su plod dobre volje i truda svih iz ekipe. Doduše, nadamo se da će za treću sezonu postojati barem minimalni budžet da bismo mogli putovati do lokacija koje su pogodne za snimanje. Tu ćemo se pokušati osloniti na neke dobročinitelje koji vole seriju.
Ima li kakvih dogodovština sa snimanja?
Na snimanjima su se dešavale razne gluposti, jednom nas je čak policija kontrolisala, jer im je izgledao sumnjivo naš glumači skup. Pretpostavljam da neupućenima stvarno izgledamo čudno kada snimamo scene na javnim mjestima. Jednom prilikom smo išli da snimamo scenu u šumi i u pola frke smo shvatili da imamo jednog člana viška. To je bio neki momak, pojma nemam odakle je došao. Uglavnom, nas u ekipi je bilo šest ili sedam, ne sjećam se tačno, pa su svi mislili da se taj momak poznaje sa nekim od nas, a žurili smo da završimo snimanje, pa niko nije pitao ko je taj čovjek. Ostao je on sa nama skoro sat vremena, sve dok ja nisam uočio da stoji iza kamere i telefonom snima šta radimo. Poslije je otišao, a svi smo se zgrozili kada smo konstatovali da ga ne zna niko živ. Takođe, svaka neuspjela scena je doživljaj za sebe. Neke su postavljene na YT, pod nazivom: Ratovi Brenti - Novakovo Blago (Sa snimanja).
Možeš li otkriti šta će biti na kraju serije? Ko će u potpunosti preuzeti upravljanje državom šumom, Velja sikirica ili loši momci Drage sa Žljebova?
Ni sam ne znam šta će biti na kraju serije. Tek smo počeli, a ne odustajemo dok ne pređemo bar 200 epizoda. Naravno, šalim se. Još nisam razmišljao o tome.
Pa, Ratovi Brenti nisu samo usporili moje bavljenje muzikom, nego su ga potpuno prekinuli. Jednostavno, snimanja oduzmu previše vremena i ne ostaje mi slobodan period za pisanje tekstova i snimanje pjesama. Tokom ljeta smo snimali skoro svaki dan, a to, otprilike, ovako izgleda: ujutru ustanem, na brzinu popijem kafu da se razbudim, pa po mene naiđe ekipa i krenemo na lokaciju da snimamo; sve zajedno traje od, npr. 11 ujutru do 4 ili 5 poslije podne; odem kući, jedem, malo odmorim, pa pišem scenario za sutrašnje scene. Takav je bio skoro svaki dan. Situaciju otežava to što sam na Sokocu samo tokom raspusta, dok u Foči nemam uslove za snimanje pjesama, ni opremu, ni prostor. Dramski rad je, takođe, pauziran. Planiram, ipak, nekoliko novih pjesama na zimu, mada ništa ne mogu obećati. Ratovi Brenti su za sada na prvom mjestu. Da napomenem i to da je u planu jedan mini roman Ratovi Brenti koji će biti objavljen u PDF formatu i biće dostupan za slobodni download. Urađen je i jedan ozbiljniji film Age Omega, ali još uvijek nije montiran. I to će biti na zimu. Toliko je planirano za sada, a treća sezona se može očekivati u januaru 2014. godine.
2 komentari:
LEGENDA!!!
Slažem se. Pitam se gdje i šta sad radi, ovo je bilo poodavno.
Постави коментар