:::lll0+0Ʀn0:::

Ne slažem se sa prvom konstatacijom. Ni jedan serijal iz "Sergio Bonelli" škole, a koji izlazi po principu jedan mjesec-jedna epizoda, ne može da opstane ako na njemu radi samo nekoliko crtača. Istina je da postoje pojedinci koji, zbog iskustva stečenog tokom godina, mogu da na mjesečnom nivou izbace veliki broj tabli. Ali ako, na primjer, crtate Dylan Doga koji pored redovne serije ima specijalne i maxi epizode, almanahe i šta još sve ne - onda je to prosto fizički nemoguće izvesti. Ali da odgovorim na posljednji dio pitanja - mislim da se, kad je ovaj posao u pitanju, mogu nazvati jedino strip-zanatlijom.

To je istina, ali ne mislim da sad treba nešto da se branim zbog toga. Inače, Bruno Brindisi je jedan od one desetorice prijatelja koji su me uvukli u cijelu priču. To je crtač od koga sam puno naučio. Tokom godina sam, najviše od svih drugih, pratio njegov rad što mi je koristilo tokom mog profesionalnog usavršavanja. Brindisi mi je bio omiljeni crtač Dylana Doga i prije nego što sam saznao da živi u komšiluku, samo nekoliko stotina metara dalje od moje kuće! Kad se sve sabere, Brindisijev uticaj je neizbježan. Kao što sam ranije rekao, ja sam strip zanatlija a poređenje sa drugima me uopšte ne zanima. Moj zadatak je da ispričam priču kroz crteže i da se samo brinem o tablama koje crtam. One moraju na najbolji mogući način predstaviti ono što je scenarista zamislio, tako da fanovi mogu uživati u čitanju.

Da. Pored serijala "Dampyr" (trenutno crtam epizodu koja će uskoro biti objavljena u dva dijela) radim i na jednom novom Bonelli projektu, ali vam ne smijem otkriti o čemu se radi. Što se tiče francusko-belgijskog tržišta, vidjećemo šta će nam donijeti godine koje slijede. Ne isključujem mogućnost da, ako pronađem slobodnog vremena, nešto nacrtam i ponudim njihovim izdavačima. "Bande dessinée" školu poštujem od kad znam za sebe.

Spisak je poduži: Mœbius, Toth, Raymond, Bouq, Gibrat i Tacconi su mi prvi pali na pamet. Ne volim ni Marvel ni DC. Moj ukus je, kao što sam rekao ranije, bliži francusko-belgijskoj školi stripa.

Bonellijeva tradicija neće nikad nestati. Bazira se na formuli koja se pokazala uspješnom tokom svih ovih decenija i bilo bi pogrešno ako bi se odustalo od korijena. Ali, po mom mišljenju, podjednaka greška je i to da izdavač živi samo od stare slave, ne testirajući zahtjeve nekih novih generacija. Kad je u pitanju novi serijal "Orfani", oko kojeg se u Italiji digla i kuka i motika - to je prvi strip ove kuće koji baš pokušava da spoji tradiciju i nove trendove.

Malo ili ništa se nije promenilo. Živim i radim daleko od kancelarija gdje je stacionirana uprava sa većinom crtača i scenarista, ali i iz daleka vidim da su ljudi, jednostavno, preuzeli palicu i nastavili da rade istim tempom kao i prije. Jednostavno, vazduh koji udišete uvijek je isti.

Ma kakvi, ne ulazim u "Dylan Dog" ekipu. Samo mi je pružena prilika da ostvarim san kao strastveni čitalac ove serije. Što se tiče planiranih promjena - želio bih da upoznam ljude koji su rekli da nisu zadovoljni sa pričama koje su izašle u posljednih nekoliko godina. Što se mene tiče, strip sam uvijek čitao a i dalje ću čitati sa velikim zadovoljstvom. 

Ne postoji strip koji je lako nacrtati ukoliko koristite realistični stil crtanja koji je karakterističan za strip crtače iz Italije.


Među strip crtačima ima dosta kolekcionara. Da li ste vi jedan od njih?
Naravno. Stripovi koje skupljam su" Dylan Dog", "Dampyr" i serijal "Le Storie". Pored toga, kupujem i skupljam sve što izdaju autori koji su meni kao crtaču interesantni.